In memoriam: Vladimir Marković
Razno
-03/08/2015
U Zagrebu je u utorak, 27. srpnja, preminuo Vladimir Marković, aktivan u javnom životu Cresa u drugoj polovici prošloga stoljeća. Zbog njegovih zasluga Grad Cres mu je 2005. godine dodijelio svoje najviše priznanje – Javno priznanje Frane Petrića. Posljednji ispraćaj održan je 30. srpnja na zagrebačkom Krematoriju, a u ime Grada Cresa prisustvovala je zamjenica gradonačelnika Jadranka Blatt.
Vladimir Marković rođen je 24. ožujka 1929. u Letovancima blizu Siska, a uskoro se seli u Zagreb, gdje se i školovao, postavši učitelj. Na tom poslu radio je u Istri, zatim u Đurđevcu i Bednji, a nakon toga radio je kao odgajatelj u Odgojnom domu u Ivancu, pa kao direktor Doma za žensku omladinu u Bedekovčini, da bi 1962. doselio u Cres, na mjesto direktora Doma za odgoj djece.
Uz rad u Domu, s velikom energijom sudjelovao je i u raznim drugim aktivnostima, osobito u kulturi i proučavanju povijesti, a vršio je dužnosti predsjednika Turističkog društva i Mjesne zajednice Cres.
Bio je jedan od inicijatora osnivanja i dugogodišnji predsjednik Društva prijatelja Cresa, prvi urednik edicije “Otočki ljetopis” pokrenute 1973. godine, poticao je oživljavanje rada Gradske knjižnice, orlečkog folklora, creskog pjevačkog zbora „Andrija Patricij“, otvaranje novog Creskog muzeja 1971. godine. Organizirao je dolaske kazališnih skupina u Cres, nastojao obnoviti limenu glazbu, utemeljio je ogranak Matice hrvatske, a veliku ulogu odigrao je u organizaciji prvog simpozija o Franu Petriću 1979. godine, potaknuvši i postavljanje spomenika creskom filozofu svjetskog ugleda u rodnom mjestu.
Nakon što je ljeta 1976. godine izgorjela stara školska zgrada u Cresu, bio je direktor nove škole u izgradnji, pritom sudjelujući u organizaciji privremenog rada škole na nekoliko lokacija u gradu. U međuvremenu, sudjelovao je u utemeljenju srednjoškolskog obrazovanja u Cresu, tada kroz obrtničke smjerove. Treba podsjetiti da se sve to događalo u razdoblju u kojem Cres nije imao vlastitu jedinicu lokalne samouprave, već je s Lošinjem činio zajedničku općinu.
Godine 1979. Marković se vratio u Zagreb, gdje je bio direktor Centra za odgoj djece u Dugavama u izgradnji, pa direktor dječjih domova Grada Zagreba, da bi 1991. otišao u mirovinu.
(Izvor: www.otoci.net i arhiva Grada)