Gradonačelnik Jurjako reagirao na tekstove o maslinama

U dva teksta objavljena u Novom listu 28. i 29. listopada Grad Cres, a moglo bi se reći i cijela lokalna zajednica, optuženi su da su barbari koji provode ekocid nad svojim maslinicima. Već nakon prvog objavljenog teksta pokušali smo autorici teksta objasniti o čemu se tu u stvari radi, no ona nije prihvatila naše argumente niti poštivala minimum novinarskog kodeksa da se i drugoj strani daje dovoljno medijskog prostora već je ponovno inzistirala na svojoj apsurdnoj tezi o »maslinocidu«, zanemarujući stav stručnjaka s otoka koji najbolje poznaju problematiku.

Prije svega želimo istaknuti kako Grad Cres ima iznimno dobru suradnju sa svojim maslinarima – godinama zajednički radimo na obnovi maslinika i maslinarskih puteva, na edukaciji maslinara i uvođenju novih znanstvenih saznanja u berbu i obradu creskih maslina. U potpunosti podržavamo krovnu udrugu maslinara, udrugu Ulika, koja provodi niz projekata i aktivnost koje Grad redovito financijski prati. Imamo i Odbor za poljoprivredu čiji su članovi isključivo poljoprivrednici sa područja Grada Cresa.

Nadalje, koliko važnosti dajemo našoj baštini govori i činjenica da je Vijeće Europe prepoznalo otok Cres kao idealno područje za provođenje Pilot projekta lokanog razvoja, a provodi ga agencija koju su zajednički osnovali gradovi Cres i Mali Lošinj. Grad Cres je dijelom i financira, a creski gradonačelnik je na čelu Upravnog odbora Pilot projekta. Pilot projektom se želi doći do smjernica za razvoj otoka na temelju materijalne i nematerijalne baštine, pa tako i krajobraznih vrijednosti, a vodi ga dr. Ugo Toić, agronom po struci, najzaslužniji što je cresko maslinovo ulje prvo u Hrvatskoj dobilo oznaku izvornosti. S dr. Toićem je novinarka razgovarala prije pisanja prvog teksta u kojem nas je optužila za barbarstvo, no njegove stavove nije spomenula jer se valjda nisu uklapali u sliku koju je željela stvoriti, o Cresanima kao barbarima koji provode ekocid. Potaknut pisanjem Novog lista dr. Toić je reagirao na web stranicama Pilot projekta.

Na optužbe Novog lista odgovorili su i čelni ljudi udruge Ulika, Franko Fučić i Marko Ferlora, obojica visokoobrazovani agronomi i maslinari. Podsjećaju da je dio maslina koje se uklanjaju na trasi ceste sačuvan i presađen u maslinik osnovne škole, no naglašavaju da se radilo o izuzetno kompliciranom postupku, i administrativno i tehnički. Potrebno je bilo ishoditi niz dozvola, osigurati tešku mehanizaciju, a sve se to pokazalo preskupim i prekompliciranim da bi bilo isplativo. Stručnjaci su zaključili da, s obzirom na stanje, rodnost i vrijednost maslina koje se uklanjaju, nije isplativo njihovo presađivanje već se preporuča sadnja mladih sadnica. Creski agronomi sjećaju se nedavnog slučaja kad je jedan maslinar iz sentimentalnih razloga želio presaditi maslinik, ali se to pokazalo besmislenim poduhvatom i čovjek je odustao od toga, te je posadio novi maslinik.

Zapisano je da je na otoku Cresu pred stotinjak godina bilo oko 300.000 stabala maslina. Danas ih se obrađuje između 120 i 130.000, pa ako se uzme u obzir da su neka i propala tijekom proteklih desetljeća, sasvih sigurno još ima barem 100.000 maslina koje su zapuštene i mogu se obnoviti. To je prvenstveni zadatak Ulike i to je put kojim se razvija cresko maslinarstvo – obnova vrijednih zapuštenih maslinika i uređivanje maslinarskih puteva do njih. U to ulažu svoju energiju i sredstva creski maslinari okupljeni u Udrugu, u čemu im pomaže Grad Cres i Županija.

Opovrgnuti treba i tvrdnju da su se masline mogle skupo prodati i od prihoda napraviti, primjerice, dječje igralište. Ta izjava pokazuje duboko nepoznavanje financijskog sustava. Za stabla koja su uklonjena njihovi su vlasnici obeštećeni, ali Hrvatske ceste kao investitor nemaju pravne osnove za stavljanje tih stabala na tržište. Osim ako baš netko ima neodoljivu želju završiti u Remetincu. Jedina je mogućnost, koja je i iskorištena, da se stabla doniraju, ali u tom slučaju mora postojati i nečiji interes da ih preuzme. Osim škole koja je preuzela dio maslina u čemu je imala svesrdnu pomoć i Ulike i Grada i vatrogasaca i cijele zajednice, nitko drugi nije pokazao zanimanje za »udomljavanje« tih maslina jer mu se to jednostavno ne isplati.

Napada nas se i za uništavanje krajobraza, što je još jedna općenita i paušalna tvrdnja jer se masline moraju ukloniti. Njihovim »spašavanjem« i presađivanjem svejedno bi se krajobraz uz cestu nužno promijenio, ali se to ne može okarakterizirati kao uništavanje krajobraza.

Naglašavamo da se krajobraz zaštitio prema uvjetima koje je postavio Konzervatorski odjel u Rijeci – srušeni suhozidi ponovno su podignuti, što samo govori koliko je truda i sredstava uloženo kako bi se sačuvao krajolik.

Spominje se i nerazumijevanje važnosti bioraznolikosti. Kako se šteti bioraznolikosti uklanjanjem nekoliko desetaka stabala s područja gdje ih ima 300.000?

Kad sve to znamo postavlja se pitanje koliko je to stvarno »slučaj«, a koliko netko iz ničega želi stvoriti »slučaj« i to u trenutku kada se cresko-lošinjski arhipelag u projektu produženja pred i posezone Croatia 365 želi pozicionirati kao oaza netaknute priorde, što u stvarnosti i jeste.

Vjerujem da se svi slažemo da državnu cestu D-100 treba proširiti, a da bi se cesta proširila treba ukloniti stabla. Nažalost, ne mogu se sačuvati sva stabla, svaki kamen i travka koje treba ukloniti.

Prema našim saznanjima, Hrvatske ceste su učinile sve što su mogle pa čak i više nego što je njihova obaveza. Vrijedna stabla, za koja je pokazan interes da se presele, sačuvana su i donirana školskom masliniku. Vjerojatno bi i dosadašnji vlasnici tih stabala učinili sve da ih sačuvaju, da je to bilo realno izvedivo. Nažalost, u javnosti se stvara krivi dojam da je nešto namjerno učinjeno loše, a to nije istina.

Stoga, očito je da se nije dogodio nikakav ekocid, nije je učinjena neprocjenjiva i nenadoknadiva šteta okolišu, nego je poštivana normalna procedura u građenju dugo očekivane ceste. Također, svi sudionici poduzeli su sve razumne korake da se vrijedna stabla spase i da se sa njihovim vlasnicima pronađu razumna rješenja. Možda poduzeta rješenja i nisu najidealnija, ali jesu najrealnija, navodi u svom reagiranju gradonačelnik Grada Cresa Kristijan Jurjako.

(Novi list, 31.10.2014.)