Elso Kuljanić dobitnik priznanja „Frane Petrić“

Na sjednici Gradskog vijeća Grada Cresa održanoj 17. prosinca 2025. godine vijećnici su jednoglasno donijeli Odluku o dodjeli javnih priznanja prema kojoj se javno priznanje „Frane Petrić“ dodjeljuje akademiku Elsu Kuljaniću, javna priznanja „Pro insula“ Branki Sepčić i Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Cres, dok je fra Ljudevit Maračić proglašen počasnim građaninom Grada Cresa. Zahvalnice su dodijeljene Jordanu Veškoviću (za izniman doprinos sigurnosti plovidbe i razvoju lučke infrastrukture na području Grada Cresa), Turističkoj zajednici Grada Cresa (za uspješno obilježavanje 180 godina turizma u Cresu), Sonji Pokupec Salković i učenicima Gimnazije Cres koji polaze predmet Škola i zajednica (za uspješno uključivanje mladih u unapređenje kvalitete života na otocima provedbom inicijative „Projekt za trajekt“), Udruzi Ruta (za 25 godina kontinuiranog djelovanja i doprinos očuvanju tradicije, promicanju održivog razvoja, obogaćivanju kulturnog života te edukaciju djece i odraslih), OŠ Frane Petrića (za očuvanje creske nematerijalne kulturne baštine kroz interpretaciju stare creske legende izdavanjem slikovnice i postavljanjem predstave „Legenda o Vranskom jezeru“), Obrtu Slastice Margareta, vl. Margareta Debelić Radetić (za 30 godina rada i očuvanje, obnovu i reinterpretaciju najstarijih autohtonih creskih recepata tradicionalnih slastica), Obrtu Ruta-wool&design, vl. Vesna Jakić (za doprinos razvoju obrtništva na području Grada Cresa kao jedinom obrtu takve vrste u Hrvatskoj) te Giovanni Ferlora (za dugogodišnje oplemenjivanje života lokalne zajednice).

Podnositelj prijedloga za dodjelu priznanja „Frane Petrić“, Gradska organizacija SDP-a Cres, u obrazloženju svog prijedloga navodi:

Elso Kuljanić je rođen 19. studenog 1936. u Stivanu na otoku Cresu, gdje je završio osnovnu školu, a u Industrijskoj školi u Malom Lošinju je izučio tokarski zanat. Školovanje je zatim nastavio u Tehničkoj školi u Rijeci. Šk. god. 1958./59. upisao se na Strojarsko-brodograđevni fakultet u Zagrebu na kojem je diplomirao strojarstvo 1962. Magistrirao je 1969. na istom fakultetu, a doktorirao 1972. na Sveučilištu Cincinnati u SAD-u. U Cincinnatiju je radio s prvim čovjekom koji je kročio na Mjesec Nielom Armstrongom i poklonio mu knjigu na hrvatskom jeziku „Mjesec je osvojen“, koja se danas nalazi u Smithsonian muzeju u Washingtonu. Akademik Kuljanić se vratio iz SAD- a u Hrvatsku iako mu je bilo ponuđeno mjesto profesora na najpoznatijem tehničkom sveučilištu Massachusetts Institute of Technology na Sveučilištu Boston. Na takvu odluku utjecao je i njegov rodni otok jer se želio vratiti na Cres.

Obavljao je razne funkcije od kojih se izdvajaju: rektor Sveučilišta u Rijeci od 1991. do 1993., prorektor Sveučilišta u Rijeci od 1989. do 1991., dekan Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1983. do 1985., prodekan Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1979. do 1983., direktor Instituta za strojarstvo, brodogradnju i građevinarstvo Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1977. do 1979. i voditelj Odjela za razvoj tehnologije u Institutu za alatne strojeve – Prvomajska u Zagrebu od 1972. do 1975.

Prof. dr. Kuljanić je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1997. godine Također, redoviti je član The International Academy for Production Engineering CIRP sa sjedištem u Parizu od 1984. i Professor emeritus Sveučilišta u Rijeci. Jedini je akademik rođen na Cresu.

Kao rektor osnovao je KLUB 4+ studenata Sveučilišta u Rijeci (član je mogao postati samo onaj koji je imao srednju ocjenu vrlo dobar i višu), kako bi motivirao studente težnji k izvrsnosti. Godine 1993. organizirao je obilježavanje 360. obljetnice visokog školstva u Rijeci kad je postavio izložbu “Znanstveno-tehnološko i kulturno naslijeđe sjevernog Jadrana” i spomen-ploču na zvonik katedrale Sv. Vida u Rijeci, gdje je bila zgrada u kojoj je započela visokoškolska nastava 1633. Bio je rektor za vrijeme Domovinskog rata i početkom 1993. godine zatražio je od predsjednika dr. Franje Tuđmana vojarnu “Trsat” za kampus Sveučilišta u Rijeci i zgradu na trgu Braće Mažuranić 10 za Rektorat Sveučilišta u Rijeci. Na mjestu tadašnje vojarne sada je kampus, a Rektorat je također u funkciji.

Ima preko 180 znanstvenih i stručnih radova. Napisao je tri knjige: Život i znanost, Creski armiž i Objavljeni znanstveni radovi Elsa Kuljanića (knjiga ima približno 1000 stranica). Knjiga Creski armiž je napisana na stivanjskom creskom govoru i sastoji se od dva dijela: prvi dio ima 140  pjesama, a drugi dio su Starinske besedi stivanjskoga govora na kojemu je radio sa svojim ocem oko 45 godina. Knjiga Creski armiž je značajan doprinos očuvanju creske baštine.

Doprinio je odgoju mladih inženjera sa Cresa na Sveučilištu u Rijeci, a to su: Dragomir Fatuta, Mateo Ferarić, Valter Mužić, Damir Preksavec, Patris Salković, Andrea Sinčić i Spomenko Vodarić.  Nekima je bio i mentor na diplomskom ispitu. Među ovim diplomiranim inženjerima neki su godinama nositelji otočnoga gospodarstva.

Organizirao je krčenje pješačke staze kroz neprohodnu šumu uz more od Lučice do Strakačina i uz brijeg do Stivana, te je nazvao akciju Spasimo Gušć. Staza je duga ukupno oko 3,5 km, a taj predio je usporedio s Čikatom u Malom Lošinju jer je tu vrlo slaba bura.

Dobitnik je Republičke nagrade za znanstveni rad Nikola Tesla za istaknuto znanstveno djelo na području obrade materijala 1977. Godišnju nagradu Grada Rijeke 1988. dobio je za stvaralački rad u oblasti tehnologije, područje proizvodnog strojarstva i za uspješan prijenos dostignuća i saznanja, posebno na mlade. Državnu nagradu za znanost za životno djelo dobio je 2012., Nagradu za životno djelo Primorsko-goranske županije dobio je za cjelokupan znanstvenoistraživački rad u području tehničkih znanosti, za izuzetan doprinos obrazovanju studenata i mladih znanstvenika, za poticanje suradnje između znanstvenih institucija i industrije te za posebne zasluge u razvoju Sveučilišta u Rijeci. Nagradu za životno djelo Grada Rijeke dobio je za izniman doprinos znanosti, visokom obrazovanju, proizvodnom strojarstvu i razvoju Sveučilišta u Rijeci. Akademik Kuljanić je i počasni građanin Grada Malog Lošinja od godine.

Priznanja će akademiku Kuljaniću u ostalim laureatima biti uručena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Cresa na Dan Grada – blagdan sv. Izidora, 2. siječnja 2026.