Reagiranje na izjave vijećnice Sanje Tomić u Novom listu

U Novom listu od 7.12.2017. u tekstu naslovljenom „Nepravedno nas optužuju da smo krivi za problem vrtića“ vijećnica u Gradskom vijeću Grada Cresa Sanja Tomić iznijela je niz neistina, poluistina i netočnih interpretacija posljednjih događaja u gradskom vijeću. Dužnost mi je reagirati i ispraviti te navode kako javnost ne bi stekla krivi dojam o tome što se dogodilo na sjednici Vijeća, ali i o drugim temama spomenitim u objavljenom tekstu. 

Iako vijećnica u svojim izjavama uporno ponavlja da ja kao gradonačelnik trošim proračunska sredstva kako bi mediji izvještavali meni u korist, upravo je ona u Novom listu dobila intervju preko cijele stranice, što ja nisam ni jednom iskoristio u osam godina koliko sam gradonačelnik. Uvijek sam u svojim medijskim objavama isticao Cres i projekte, a ne sebe. Ni za ovo reagiranje na njezine objede nisam tražio prostor u Novom listu već sam ga odlučio iznijeti javnosti preko gradske web stranice jer smatram da je puno korisnije u medijima izlaziti s pozitivnim pričama o našem gradu.

Predizborno vrijeme je prošlo, građani su većinom glasova izabrali svog gradonačelnika i vrijeme je da svi počnemo zajednički raditi za dobrobit Cresa. Žao mi je što zbog točnog informiranja javnosti moram nastaviti ovu raspravu, umjesto da energiju trošimo u provođenje korisnih projekata.

A sad krenimo redom, od naslova. Već se u njemu nalazi prva neistina jer vijećnici koji nisu glasovali za rebalans proračuna, među njima i vijećnica Tomić, jesu krivi za problem vrtića, tj. za neisplatu cijele plaće djelatnicima u prosincu.

Neistinita izjava vijećnice Tomić nalazi se i u odgovoru na prvo pitanje, kada kaže da je „dužnost gradonačelnika da rebalans proračuna dostavi vijećnicima prije 30. rujna“. To jednostavno nije istina jer ne postoji propis prema kojem gradonačelnik mora predložiti rebalans do 30. rujna. Sasvim suprotno, gradonačelnik ima obavezu brinuti o tome da proračun bude usklađen i kako bi to postigao može tijekom godine predlagati koliko god rebalansa želi, a krajem godine se provodi posljednje usklađivanje proračunskih stavki.

Na svojoj neistinitoj tvrdnji vijećnica Tomić nastavlja dalje graditi argumente koji, što je posebno zabrinjavajuće, govore o tome koliko ona ne poznaje proračunsku materiju. Npr. kada kaže „manjak u proračunu za ove stavke pokazuje samo nespremnost i nefleksibilnost gradonačelnika“ teško je razumijeti kako to ona misli da gradonačelnik treba biti spreman i fleksibilan? Valjda da prebacuje novac iz stavke u stavku? Očito vijećnica ne zna da to gradonačelnik ne radi i ne smije raditi, već da za to postoji rebalans proračuna.

Nadalje kaže „postavlja se pitanje kako je gradonačelnik planirao i pratio izvršenje proračuna kada nije uzeo u obzir ovu tako bitnu stavku“. Kako? Pa u skladu sa zakonom! Polugodišnji izvještaj o izvršenju proračuna vijećnici su dobili na prvoj sjednici nakon konstituiranja i prihvatili ga jednoglasno.

Odmah nakon toga vijećnica Tomić izokreće teze i kaže da „gradonačelnik koristi dječji vrtić i njegove tete za obračun s vijećnicima“. Istina je upravo obrnuta, da vijećnica Tomić neprihvaćanjem rebalansa želi „pokazati mišiće“ gradonačelniku jer ako je smatrala da rebalans nije dobro pripremljen mogla ga je mijenjati amandmanima kako se to već radi. No, ona nije imala niti jedan amandman na rebalans, niti jednu argumentiranu zamjerku, već ga nije prihvatila samo da bi se obračunala s gradonačelnikom.

Slijedi tvrdnja da „svi znamo da će tete u vrtiću dobiti plaću i nitko neće ostati zakinut“. Činjenica je da tete u prosincu nisu dobile cijelu plaću već samo polovicu, koliko je ostalo u proračunu. Bez rebalansa kojeg dio vijećnika oko Sanje Tomić nije prihvatio ne može se isplatiti razlika. U tom slučaju će djelatnici vrtića ovih blagdana ostati bez sredstava na koje su sasvim sigurno računali i koje su pošteno zaradili.

Nadalje ističe „gradonačelnikovo iracionalno trošenje u predizbornoj kampanji gdje su neki projekti koštali više nego je planirano samo radi što brže realizacije“. Svi projekti koji su realizirani predviđeni su proračunom donesenim prošle godine kao i programima gradnje koje također donosi gradsko vijeće. Iako govori o „projektima“ u množini, na novinarsko pitanje iznosi samo jedan primjer, autobusni kolodvor, a i tu izbacuje nekoliko neistina. Dobro zna, jer je tako planirano, da će se javni WC urediti u sljedećoj fazi, a spominje da se kolodvor trebao graditi usporedno sa stanovima jedne creske tvrtke. Grad je autobusni kolodvor planirao u rokovima koji odgovaraju Gradu, a navedena creska tvrtka tek započinje s izgradnjom i Grad ne može kočiti svoju investiciju da bi pratio njihove aktivnosti.

Idemo dalje. Vjerojatno jedna od zanimljivijih izjava je da ravnatelji muzeja i knjižnice imaju veće plaće od ravnateljice vrtića. Činjenica je da su djelatnici (ne samo ravnatelji) muzeja i knjižnice svoje plaće i druga prava vezana uz plaće naslijedili iz vremena kad su te ustanove bile dijelom Pučkog otvorenog učilišta. Diranje u stečena prava radnika nije tako jednostavno, ali je zato plaća djelatnicima vrtića podignuta ove godine. Plaće u muzeju i knjižnici vijećnica Tomić je spomenula još jednom, kada rezolutno ističe: „Ne dozvoljavamo smanjivanje, odnosno ukidanje investicija, dok se istovremeno povećavaju stavke za plaće u muzeju i knjižnici“. Neke investicije je trebalo ukinuti jer ovo vijeće nije odobrilo da za njih stvorimo prihode, kako je bilo predviđeno proračunom, od prodaje zemljišta. Stvarno je licemjerno predbacivati gradonačelniku da nije realizirao planirane projekte kad mu istovremeno za te projekte nisu odobrena sredstva. A što se tiče povećanja stavki za plaće, radi se o minimalnim povećanjima od nekoliko tisuća kuna kako bi se djelatnicima isplatile zakonom predviđene jubilarne nagrade.

I u daljnjem tekstu se ponovno vrti ista mantra o tome da je trebalo uzeti knjižnici i muzeju, a dati vrtiću. Rebalansom kojeg sam predložio, a nije prihvaćen, upravo je to učinjeno! Vrtiću je stavka za plaće povećana za 232.000 kn, a muzeju sredstva smanjena za 292.000 kn. Sve jasno i transparentno piše u prijedlogu rebalansa kojeg nisu htjeli prihvatiti, a u njemu stoji upravo ono što traže.

Još malo napada muzej kada kaže da su se muzeju smanjivale stavke programskih aktivnosti, ali ne zna da je Creski muzej realizirao sve predviđene programe i pritom uštedio određena sredstva pa je ta stavka mogla biti smanjena.

Vijećnica Tomić smatra da „u troškovima ureda gradonačelnika ima poveći broj stavki koje vape za smanjenjem, kao što su reprezentacija, službena putovanja, propagande i informiranja, intelektualne usluge i slično.“ Njezino je pravo da tako misli, ali bi svoj stav trebala utemeljiti na činjenicama i argumentima. Kako ona zna koliko sredstava treba uredu gradonačelnika? (Inače, proračunska stavka zove se „Gradsko vijeće i ured gradonačelnika“, ali vijećnica Tomić ne govori o smanjivanju troškova za gradsko vijeće). Je li iznos utrošen u službena putovanja usporedila sa sličnim gradovima pa da može reći jesmo li potrošili malo ili puno? Zaboravlja li da smo mi na otoku i da su naši troškovi za putovanja puno veći od primjerice kolega u okolici Rijeke ili bilo gdje na kopnu, a imamo iste obaveze prisustvovanja edukacijama kod svake promjene propisa i djelatnici se trebaju permanentno obrazovati kako bi svoj posao radili što bolje. Vijećnica zaboravlja da se stavka službenih putovanja ne odnosi samo na gradonačelnika nego obuhvaća sve djelatnike gradske uprave, pa i djelanike gradskih ustanova.

Na novinarsko pitanje zbog čega nisu podnijeli amandmane ako se nisu slagali s rebalansom (jer je to ispravna procedura mijenjanja dokumenta za kojeg vijećnik smatra da nije dovoljno kvalitetan), vijećnica Tomić ponovno odgovara, ili točnije ne odgovara, već kaže da „amandman nitko nije ni mogao podnijeti zbog prethodno navedenih razloga“. Pritom, naravno, te razloge nije navela jer ih nema, ali i u toj izjavi se krije laž. Naime, svaki je vijećnik mogao podnijeti amandmane, ništa ga u tome nije spriječavalo, ali vijećnica Tomić ili svjesno laže ili još uvijek ne zna kakva je poslovnikom predviđena procedura na vijeću. Upravo kako bi se i vijećnici educirali o svojim pravima i obavezama, o načinu funkcioniranja gradske uprave, procedurama donošenja odluka, a posebice o proračunu kao najvažnijem dokumentu, organizirali smo edukaciju za vijećnike koje provodi Udruga gradova. Ali vijećnica Tomić nije došla na tu edukaciju.

No, idemo dalje s intervjuom koji vrhunac doseže sljedećom izjavom: „Kod usluga promidžbe i informiranja, od planiranih 94.000 kn potrošeno je 70.632,50 kuna, a ovaj ostatak sačuvan je za blaćenje vijećnika po tiskovinama ako ne prihvate rebalans/proračun“. Vijećnica insinuira da Grad plaća tiskovine kako bi blatili vijećnike??? I za to je ostavljeno 24.000 kn koje bi se trebalo potrošiti do kraja godine? Jedina tiskovina s kojom Grad ima ugovorni odnos i sufinancira objave je Otočni Novi list, kao što to čine i ostale jedinice lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji, i na toj stranici se objavljuju isključivo pozitivne priče s područja Grada Cresa. Nisu to čak isključivo projekti Grada Cresa, već se pisalo primjerice o 100 godina školstva, Danima Frane Petrića, vatrogascima i knjižnici, proteklih godina o klapskoj pjesmi ili radu drugih udruga, a nikad ni jedna negativna riječ o vijećnicima nije objavljena na tim stranicama.

Dalje vijećnica Tomić ističe stavku „intelektualne i osobne usluge“ i sumnja da se tu „kriju troškovi predizborne kampanje i PR usluga“. Još jedna teška optužba koja graniči s klevetom. Troškove predizborne kampanje kandidati su dužni prikazati u skladu sa zakonom i nemaju nikakve veze s proračunom Grada, a to bi vijećnica Tomić trebala znati jer se i sama, doduše neuspješno, kandidirala na proteklim izborima za gradonačelnicu.

Na kraju još jednom ponavlja mantru „Novac za plaće je osiguran, i to proračunom u prosincu 2016. Tako da priča kako nema novaca za plaće jednostavno ne drži vodu.“ Ne preostaje mi nego ponoviti: Proračunom koji je gradsko vijeće donijelo u prosincu 2016. nisu mogla biti predviđena dovoljna sredstva za plaće djelatnicima vrtića u 2017. godini jer je u rujnu 2017. upisano šestero djece s posebnim potrebama zbog kojih su zaposlene nove odgajateljice i asistentice. Zbog tih novih zapošljavanja treba povećati stavku u proračunu kojom su određena sredstva za njihove plaće, a proračun se može mijenjati jedino rebalansom. Kojeg vijećnica Tomić i neki njezini kolege nisu prihvatili i stoga novaca nema, a djelatnicima je isplaćena polovica plaće koliko je sredstava bilo. Nadam se da će sad to biti jasno i vijećnici Tomić.

U posebni okvir istaknut je stav vijećnice Tomić o rekonstrukciji Palače Moise s novih nekoliko „bisera“. Navodi se u naslovu njezin stav da bi Plača Moise trebala biti samoodrživ projekt. I bit će, čim završe radovi na obnovi koji su najvećim dijelom, sa 3,5 milijuna eura, financirani europskim sredstvima. Navodi da su troškovi zgrade „iz godine u godinu sve veći i nepredvidivi“. Možda se njoj to tako čini, no svi su troškovi točno isplanirani i zna se tko od partnera u projektu snosi koje troškove. Sada smo na red došli mi, Grad Cres, i naša je obaveza urediti ulice oko Palače Moise. To se nije moglo napraviti prije, već je bilo planirano kad se skinu skele i sruši dogradnja s prednje strane zgrade. I ne radi se to samo zbog palače Moise nego će se urediti i obnoviti još jedan dio gradske jezgre što, vjerujem, žele svi stanovnici Cresa. Nadalje navodi „Zasad smo mi vlasnik, budući korinik je sveučilište u Rijeci pa me zanima imaju li i oni kojih obaveza“. Grad Cres ostaje vlasnik zauvijek (ukoliko jednom u budućnosti neko gradsko vijeće ne odluči da se zgrada proda), samo iznamljuje zgradu na 30 godina Sveučilištu koje će njome upravljati, a Grad Cres neće imati nikakve troškove. Ali vijećnica Tomić bi sve to trebala znati jer je 2010. godine, kad su se vodili pregovori sa Sveučilištem, ona bila vijećnica u Gradskom vijeću koje je odobrilo ugovor između Grada i Sveučilišta.

Kristijan Jurjako, gradonačelnik